Susrela sam se s još jednim zahtjevnim slučajem, gdje sam dala izjavu za ekipu Provjerenog. Kći pokušava pronaći adekvatno rješenje za svoju bolesnu majku kojoj je potreban nadzor 24 sata. Unazad par godina, prema javno dostupnim podatcima, u Hrvatskoj postoji oko 3000 mjesta za skrb dementnih osoba u specijaliziranim državnim ustanovama, dok je broj zahtjeva na čekanju podjednak kapacitetu. Dok kći ove gospođe danima zove gradske institucije i očajnički pokušava potražiti pomoć, postavlja se pitanje – što s onima koji nemaju nikoga tko će se pobrinuti za njih u ovoj situaciji?
U psihijatrijskim zdravstvenim ustanovama, poput ove u kojoj se gospođa trenutačno nalazi, vrijeme boravka je ograničeno. Njena kći pak, živi u stanu od 50 četvornih metara sa suprugom i dvoje djece, gdje ne može pronaći adekvatno mjesto da bi smjestila i bolesnu majku. Drugi problem je što se ovakvoj osobi mora omogućiti briga od 24 sata, koju je teško omogućiti kod obitelji ako su svi ukućani zaposleni.
Cijene privatnih domova za osobe ovakvog stanja se kreću od 1500 eura naviše, što nadilazi većinu prosječnih plaća, a da ne govorimo o mirovinama koje ne pokrivaju ni polovicu tog iznosa. Većina domova, iz raznih razloga, čak ne želi ni primiti osobe s mentalnim poteškoćama, u što spadaju i osobe s demencijom.
Za Provjereno sam dala sljedeću izjavu: “Ne bi se smjelo dovesti u stanje neravnopravnog položaja osobu koja je radi svoga psihičkog stanja u potrebi za smještajem, u odnosu na ostale osobe koje su u potrebi za smještajem zbog drugih zdravstvenih stanja kao što su starost ili fizička oboljenja. Osobito u kontekstu cjelokupne situacije u kojoj se mi danas nalazimo i kojoj svjedočimo, a gdje je snažno osviještena potreba za vođenjem računa o mentalnom zdravlju.”
“Uvijek je primarno ono što je osnovno polazište, da je prema Obiteljskom zakonu dijete dužno pružiti skrb i uzdržavati roditelja.
Ako dijete nije u financijskoj mogućnosti, tada „uskaču“ ustanove, odnosno sam sustav socijalne skrbi. Tada se ta skrb premješta na sustav uz financijsko sudjelovanje djeteta u određenoj mjeri, znači u određenom dijelu ili praktički Zavod za socijalni rad samostalno podmiruje sve troškove takve vrste smještaja.”
Ovdje se vidi potreba za izvaninstitucionalnom pomoći za starije osobe, kao što to recimo postoji u Sloveniji u vidu koordinatora za psihički oboljele osobe. Također sam se nadovezala na tu temu:
“To bi bila osoba koja ima ovlasti u takvom mikrosustavu socijalne skrbi točnije područnom uredu gdje je jedino i osnovno zaduženje te osobe da koordinira aktivnosti u vezi psihički oboljele na svom području. Na taj način bi se mogle i spriječiti ovakve situacije, dakle poduzmu se određene aktivnosti prije nego sve eskalira i prije nego što se postavlja pitanje tko će preuzeti osobu kada osoba izađe iz bolničke skrbi kad nije omogućena skrb u okviru obitelji.”
Dizajn vizualnog identiteta by Dolly Link
Dizajn web stranice, održavanje i hosting by Panda Media
