U Gospiću postoji ozbiljan problem s odloženim otpadom. Nalaz i dopuna vještačenja za lokaciju Bilajska 50 govore o onečišćenju tla i utjecaju na lokalnu podzemnu vodu. Istodobno, HZJZ navodi da je dosad ispitana voda iz javnog vodovoda zdravstveno ispravna. U uzorcima uzetima iz vodovodne mreže PFAS spojevi nisu pronađeni iznad granice mjerenja. Važno je razumjeti razliku. Jedno su podzemne vode u blizini odlagališta, a drugo voda uzeta iz vodovoda i sa slavina. Uredan nalaz vode iz vodovoda ne briše utvrđeno onečišćenje okoliša. Jednako tako, onečišćenje kod odlagališta ne znači da je voda na svakoj slavini neispravna. Zaštita okoliša ne smije početi tek kada se ljudi razbole. Utvrđeni rizik treba ukloniti, a tlo i vodu stalno pratiti.
To ipak ne znači da svatko već sada ima pravo na odštetu. Onaj tko traži naknadu mora dokazati da je pretrpio konkretnu štetu i da ju je prouzročilo određeno protupravno postupanje. Mnogi građani plaćaju vodovod, a ipak kupuju vodu u bocama. To je stvaran trošak i znak izgubljenog povjerenja. Međutim, dok službeni nalazi potvrđuju ispravnost vode, sam taj trošak ne daje automatsko pravo na umanjenje računa ili naknadu štete. Ako bi se utvrdilo da voda nije ispravna ili bi njezino korištenje bilo zabranjeno, važni bi postali računi za kupljenu vodu, adresa i vrijeme korištenja te nalazi vode za to područje. Još je teže dokazati da je onečišćenje prouzročilo određenu bolest. Službeni podaci zasad ne pokazuju veću učestalost malignih bolesti u Gospiću i Ličko-senjskoj županiji. To ne daje odgovor za svakog pojedinog čovjeka, ali ni sama dijagnoza ne dokazuje njezin uzrok. Za takvu bi vezu trebalo utvrditi kojoj je tvari osoba bila izložena, gdje, na koji način i koliko dugo. Trebali bi i medicinska dokumentacija, podaci o okolišu te mišljenje stručnjaka da je upravo ta izloženost mogla prouzročiti bolest.
Zato su današnja mjerenja važna. Bez redovitih uzoraka, usporedivih nalaza i praćenja zdravlja stanovništva sutra možda neće biti moguće dokazati što se dogodilo ni tko je bio izložen. Ustav RH jamči pravo na zdrav život i obvezuje državu da osigura uvjete za zdrav okoliš. Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, poznata kao Aarhuška konvencija – NN, Međunarodni ugovori 1/2007., građanima jamči pravo na informacije o okolišu, sudjelovanje u odlukama i pristup sudu. Europski sud za ljudska prava također priznaje da ozbiljno onečišćenje može zadirati u pravo čovjeka na dom i privatni život, čak i kada bolest još nije dokazana. Ovdje ne treba birati stranu. Treba objaviti činjenice, ukloniti otpad, pratiti tlo i vodu te utvrditi odgovornost.
Zato Lika nije samo Lika.
Krš je kao švicarski sir. Tlo, voda, biljke, životinje i čovjek dijelovi su istog sustava. To je naša voda i naša zemlja, od njih svi živimo.
